Želudac
U anatomiji, želudac je organ koji služi za probavu hrane. Nalazi se između jednjaka i tankog crijeva, odnosno dvanaesnika.[1] Kod većine životinja, glavni zadatak želuca jest razgrađivanje većih molekula masti na manje kako bi lakše ušle u tanko crijevo.
Kod ljudi želudac je nalik na vrećicu u probavnom sustavu. Sastoji se od tri dijela: ulaznog dijela (kardija), tijela želuca (fundus) i izlaznog dijela (pilorus). U stijenci se nalaze tri sloja glatkih mišića (uzdužni, kružni i kosi) koji se stežu i tako melju hranu. U stjenci su i brojne žlijezde koje izlučuju probavne sokove i sluz.[2] Želudac stvara želučane tekućine kojima razgrađuje hranu i pretvara ju u kašastu smjesu. Želučani sokovi su enzim pepsin, klorovodična kiselina (HCl) i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne stanice) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, klorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.
Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo (dvanaesnik).
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (hrv.) Prezentacija probavnog sustava na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu (Pristupljeno: 07.09.2012.)
- ↑ (hrv.) Enciklopedijski časopis Drvo Znanja, broj 95., str. 34–38.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Probava bjelančevina u želucu Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2007. (Wayback Machine)
| ||||||||
