Pepeo
Pepeo ili lug fini je prah koji ostaje nakon izgaranja neke tvari. Pepeli poput onoga koji nastaje izgaranjem drveta mogu biti korisni i upotrebljavati se u poljoprivredi.[1] i u proizvodnji sapuna.[2] Može ga se upotrebljavati za čišćenje masnoća s poroznih površina kao što su cement i asfalt.[3] Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje pepeo ili pijesak kao alternativu kada sapun nije dostupan.[4]
Etimologija[uredi | uredi kôd]
prasl. *pepelъ (rus. pépel, polj. popiół), lit. pelenai ← ie. *pel-/*pl- (lat. pollen: prah, grč. pálē: prašina)[5]
Kemijski sastav[uredi | uredi kôd]
S kemijskog gledišta sadržaj pepela mjeri udio minerala u živim bićima.[6] Međutim, te dvije vrijednosti nisu identične jer mineralna tvar također reagira tijekom izgaranja i na taj način može doživjeti povećanje ili smanjenje težine. Pepeo se sastoji uglavnom od oksida i (bi) karbonata različitih metala, na pr. B. CaO, Fe 2 O 3, MgO, MnO, P 2 O 5, K 2 O, SiO 2, Na 2CO 3, NaHCO 3 itd.
Što je temperatura pečenja veća, to je sadržaj karbonata niži, jer oni nastavljaju reagirati i stvaraju okside, oslobađajući CO 2 .Kao rezultat toga, pri sagorijevanju drva istim gorivom, ovisno o vrsti peći, ostaje više pepela ( npr. pečenje rešetki) ili manje ( osnovne peći ili peći za sušenje ). Ako je temperatura u vatri toliko visoka da se dijelovi pepela otope i postanu mekani i tijestasti, tijekom hlađenja sinteriranjem stvara se porozna ili staklasta, ali čvrsta masa. To se naziva i troskom.[7] Točka omekšavanja pepela obično je između 900 i 1200 ° C, ovisno o komponentama.
Određivanje sadržaja pepela predstavlja test za čistoću organskih tvari i propisan je u nekoliko monografa u Ph. Eur. Vrsta brašna navedena na svakom pakiranju brašna za pečenje, na primjer "Tip 700", opisuje sadržaj pepela u miligramima na 100 grama suhog brašna i mjera je stupnja mljevenja ili sadržaja dijelova ljuske bogate mineralima.
U analizi hrane mogu se iz sadržaja pepela izvući zaključci o čistoći ili razrjeđenju ili produženju voćnih sokova, jer je sadržaj pepela u nerazrijeđenim sokovima unutar poznatih stalnih granica.
Vrste pepela[uredi | uredi kôd]
- Drveni pepeo
- Produkti izgaranja ugljena
- Donji pepeo
- Leteći pepeo, produkt izgaranja ugljena
- Povjetarac, pepeo od spaljivanja gradskog smeća
- Cigareta ili pepeo cigara
- Donji pepeo za spaljivanje, oblik pepela proizveden u spalionicama
- Pepeo i osušeni ulomci kostiju ili "kremaini", ostavljeni od kremacije
- Vulkanski pepeo, pepeo koji se sastoji od stakla, stijena i drugih minerala koji se pojavljuju tijekom erupcije, crno tlo koje je posljedica vulkanske erupcije i sadrži pepeo i drugi vulkanski materijal.
Prirodna pojava[uredi | uredi kôd]
Pepeo nastaje prirodno iz bilo koje vatre koja pali vegetaciju - zapaljenjem od groma, vulkanskom aktivnošću ili drugim procesima. Pepeo se na kraju može raspršiti u tlu kako bi postao plodan, ili može ostati netaknut pod zemljom dugo vremena - čak i dovoljno dugo da se pretvori u ugljen.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Na koji način se pepeo koristi u ekološkoj proizvodnji?. Agrosavjet (bošnjački). 2. rujna 2021. Pristupljeno 4. rujna 2021.
- ↑ Kako napraviti prirodne sapune s pepelom. Cphealthgroup.com. Pristupljeno 4. rujna 2021.
- ↑ Svestrani pepeo: Ne bacajte ga, njime se čisti dom, hrane biljke. www.24sata.hr. Pristupljeno 5. rujna 2021.
- ↑ WHO 2014. Kako se može održavati osobna higijena u teškim okolnostima?
- ↑ Pepeo značenje, definicija i primjeri ::: Jezikoslovac.com rječnik. jezikoslovac.com. Pristupljeno 5. rujna 2021.
- ↑ Proizvodnja goveđeg mesa (srpski). Pristupljeno 4. rujna 2021.
- ↑ troska | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 5. rujna 2021.
 |
| Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |