Ljubomora
Ljubomora je osjećaj koji je obično posljedica negativnih misli i osjećaja nesigurnosti, straha i tjeskobe, potaknutih očekivanjem gubitka nečega do čega je nekome stalo, kao što su emocijska veza, prijateljstvo ili (najćešće) ljubav. Ljubomora je često kombinacija osjećaja ljutnje, tuge i gađenja.
Ljubomora je poznat i mnogo opisivani osjećaj u ljudskim odnosima, od početaka pisane povijesti, a i prije toga (u usmenim predanjima). Za njeno moguće objašnjenje, promatrana je kod petomjesečnih i starijih beba.[1][2][3] Neki tvrde da se ljubomore ima u svim kulturama;[4][5][6] iako, međutim, drugi tvrde da je ljubomora fenomen specifičan za pojedine kulture.[7]
Ljubomora, njeni uzroci i posljedice česta su tema romana, pjesama, filmova i ostalih oblasti umjetnosti. Također su i predmet i problem proučavanja znanstvenika, umjetnika, teologa, sociologa, pa čak i medicinskih i religijskih nauka.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hart, S. (2002). Jealousy in 6-month-old infants. Infancy, 3, 395–402.
- ↑ Hart, S. (2004). When infants lose exclusive maternal attention: Is it jealousy? Infancy, 6, 57–78.
- ↑ Shackelford, T.K., Voracek, M., Schmitt, D.P., Buss, D.M., Weekes-Shackelford, V.A., & Michalski, R.L. (2004). Romantic jealousy in early adulthood and in later life. Human Nature, 15, 283–300.
- ↑ Buss, D.M. (2000). The Dangerous Passion: Why Jealousy is as Necessary as Love and Sex. New York: Free Press.
- ↑ Buss DM. Prosinac 2001. Human nature and culture: an evolutionary psychological perspective. J Pers. 69 (6): 955–78. doi:10.1111/1467-6494.696171. PMID 11767825
- ↑ White, G.L., & Mullen, P.E. (1989). Jealousy: Theory, Research, and Clinical Practice. New York, NY: Guilford Press.
- ↑ Peter Salovey The Psychology of Jealousy and Envy. 1991. ISBN 978-0898625554
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| ||||||||